U prostoru središnjice Matice hrvatske u Zagrebu sinoć je svečano održana promocija monografije Bolnica s pečatom - Franjevačka bolnica “Dr. fra Mato Nikolić” Nova Bila, autora Velimira Bugarina i urednika fra Zorana Livančića. Ovaj događaj organiziran je u suradnji Matice hrvatske s ogrankom u Vitezu, nakon što je monografija prethodno predstavljena i u drugim sredinama (Vitezu, Mostaru, Kreševu i Tomislavgradu) te je još jednom naglasio bliskost hrvatskoga naroda s obje strane granice. Promocija u Zagrebu bila je prilika da se šira javnost upozna s ovim vrijednim povijesnim svjedočanstvom koje podsjeća na snagu zajedništva i solidarnosti u najtežim vremenima.

Svojim dolaskom važnost ovog događaja uveličali su brojni uglednici i predstavnici vlasti. Među nazočnima bili su, između ostalih Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH, Žana Ćorić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u BiH, koja je na promociji predstavljala predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića te državnog tajnika Zvonka Milasa te Karlo Ressler, zastupnik u Europskom parlamentu. Na promociji je bila i Zdravka Bušić predsjednika saborskog povjerenstva za Hrvate izvan RH, u doba Domovinskog rata predstojnica ureda predsjednika Tuđmana.
Od domaćina i organizatora prisustvovali su dr. sc. Damir Zorić, predsjednik Matice hrvatske, ujedno i domaćin večeri, Ivica Nuić, glavni tajnik Matice, kao i predstavnici Matice hrvatske iz Viteza, Jakov Križanović i Željko Kocaj, u čijem je izdavaštvu ova monografija i objavljena.

Program promocije moderirala je Irena Mrnjavac, a uz autora i urednika o knjizi su govorili i svjedoci opisanih zbivanja: prof. dr. Snježana Šušnjara (Filozofski fakultet u Sarajevu), dr. Vlado Tabak (ratni kirurg Franjevačke bolnice Nova Bila) te Anto Damjanović (jedan od organizatora konvoja “Bijeli put”).

Monografija Bolnica s pečatom posvećena je jedinstvenoj ratnoj bolnici koju su franjevci i liječnici osnovali u crkvi u Novoj Biloj u središnjoj Bosni. Ova improvizirana “crkva-bolnica” tijekom rata postala je simbol humanosti, žrtve i spasenja – jedino utočište za liječenje ranjenika i bolesnika na tom području. Bila je to ujedno i jedina medicinska ustanova za više od 80.000 Hrvata Lašvanske doline (uključujući oko 12.500 djece) u to vrijeme opsades. Unatoč nemogućim ratnim uvjetima, u bolnici i vezanim improviziranim odjelima rođeno je više od 650 djece, što je donosilo tračak radosti i nade usred ratnih razaranja. U istoj su bolnici spašeni i tisuće života ranjenika i pacijenata, jer je unatoč granatiranjima i oskudici medicinske opreme ljudskost nadjačala razaranja.

„Zahvaljujući čvrstoj vjeri, nesebičnom trudu franjevaca i medicinskog osoblja te podršci cijele zajednice, bolnica u Novoj Biloj postala je svjetionik nade i opstanka za hrvatski narod središnje Bosne“, istaknuto je.